Većini stanovništva poznata je situacija da iznos mjesečnog računa za električnu energiju često neprijatno iznenadi. Ono što je manje poznato jeste da primjenom određenih mjera možemo dobrim dijelom uticati na iznose računa za struju.
Mjere energetske efikasnosti najčešće su asocijacija za velika ulaganja, međutim, kad je vaš dom u pitanju, postoje mjere koje možemo primijeniti i bez velikih investicija.
Toplotna izolacija, zamjena stolarije, ugradnja solarnih panela, promjena načina grijanja, korištenje energetski efikasnih uređaja, sve su to načini uštede energije u vlastitom domu bez smanjenja komfora.
Naravno, ove mjere zahtijevaju ulaganja, a od novca kojim raspolažete zavisi za koju ćete se na kraju odlučiti. Ako se, npr. odlučite da zamijenite obične sijalica štednim, možete uštedjeti do 80% energije, a pored toga, štedne sijalice mogu trajati 10 do 15 puta duže od običnih. Zamjena običnih sijalica štednim ujedno je i najisplativija investicija u povećanje energetske efikasnosti.
Sljedeći korak je zamjena kućanskih uređaja sa energetski efikasnijim. Ova investicija može biti postepena – prilikom redovne zamjene nekog od uređaja obratiti pažnju na njegov energetski razred.
Uređaji koje svakodnevno koristimo- frižideri, mašine za pranje veša, električni šporeti, bojleri, zamrzivač neki su od najvećih potrošača energije u domaćinstvu. Upravo zato važno je da prilikom kupovine novih uređaja obratimo pažnju da oni budu energetski efikasni kako bismo smanjili račun za struju.
Električni kućni aparati na tržištu treba da imaju oznaku energetske efikasnosti. Energetski efikasni uređaji imaju oznake od A do G, što govori o sedam razreda energetske efikasnosti. Energetski razred govori o efikasnoti korištenja struje ili vode, al i o nivou buke koju uređaj proizvodi.
Uređaj sa oznakom G biće najmanje efikasan, a sa A najviše. U okviru A razreda, imamo tri dopunska A+, A++ i A+++. Npr. uređaji energetske klase A+++ troše čak 60% manje električne energije u odnosu na energetsku klasu A.
Toplotna izolacija je među skupljim mjerama koje možemo primijeniti u domu. Ipak, trebalo bi se raspitati o uslovima povoljnih kredita za ove namjene. U nekim evropskim zemljama države subveniconišu ulaganju u unapređenje energetske efikasnosti u vlastitim domovima.
U Republici Srpskoj mali broj domaćinstava ispunjava standarde energetske efikasnoti. Ipak, od početka tekuće godine, svaki novoizgrađeni objekat mora posjedovati energestki serftifikat i ispunjavati minimalane uslove kada je u pitanju energetska efikasnost, pa je za očekivati da ćemo u budućnosti imati energetski efikasnija domaćinstva.
Kada govorimo o izgradnji novih kuća ili stanova, pažnju treba da posvetimo kvalitetnoj stolariji, dobroj izolaciji i sistemu za grijanje, odnosno hlađenje.
Kada je kuća dobro izolovana troši i do 6 puta manje struje. Na godišnjem nivou, u kućama koje imaju lošu izolaciju na grijanje se potroši oko 200 KWh po m2. Sa dobrom izolacijom to bi se snizilo na 50 KWh.
Kod sanacije postojećih objekata, debljina izolacionog sloja zavisi prije svega od vrste materijala termoizolacije. Uobičajene debljine izolacionih slojeva kreću se u opsegu od 12 do 20 cm.
Dakle, ugradnjom npr. 10-12 cm mineralne vune u spoljne zidove ostvaruje se ušteda u transmisionim gubicima zgrade između 25 i 50%, u zavisnosti od odnosa površine spoljnih elemenata i zapremine stana, kao i stanja zidova prije ugradnje.
Kao posljedica ovakvih ulagaja, dolazi do bitnog poboljšanja uslova toplotnog komfora pa prostorije koje su ranije bile hladne postaju ugodne za boravak.
Dalje, neophodno je sistem grijanja prilagoditi opštim uslovima i izbjegavati pregrijavanje prostorija što dovodi do neracionalne potrošnje energije. U ukupnoj potrošnji energije u domaćinstvu, najveći procenat otpada na energiju za grijanje, pa se ovdje mogu ostvariti i najveće uštede.
Važno je smanjiti sobnu temperaturu i izbjegavati grijanje stana kada ne boravimo u njemu. Uštede od 10% ostvarićemo ako temperaturu svaki dan smanjimo za samo jedan stepen na osam sati. Takođe, preko noći treba koristiti noćni režim i smanjiti temperaturu, a samim tim i potrošnju. Dobra investicija koja štedi energiju i smanjuje troškove je kupovina programabilnog termostata. Na taj način možete programirati uređaj da grije onda kada vam je potrebno. Možete namjestiti termostat da isključi grijanje kada nema nikoga, a da počne sa zagrijavanjem prije nego što stignete u prostor koji treba zagrijati.
Kada se za grijanje koristi električna energija, preporučuje se primjena toplotne pumpe i tada se energija smanjuje za 50%, a trošak grijanja čak i do 70%.
Najpopularniji način grijanja kod nas je loženje uglja ili ogrevnog drveta. Problem nastaje kada su ložni uređaji zastarjeli ili se koriste peći ili kotlovi malih snaga sa niskim stepenom korisnosti. Posljedica je veća potrošnja goriva i manja eneregstka efikasnost.
U ovom slučaju, potrebno je stare peći i kotlove zamijeniti savremenim, a kao gorivo koristiti čvrtsu biomasu poput drvne sječke, drbog peleta, briketa. Automatizovane peći poboljšavaju komfor, u smislu automatizacije procesa i smanjene potrebe za održavanjem, a imaju i znatno veći stepen korisnosti, što povećava i energetsku efikasnost proizvodnje toplotne energije.
Ovakva investicija jeste skuplja varijanta, ali posmatrano dugoročno, potpuno se isplati u periodu od 4 do 6 godina. Uz primjenu ostalih mjera energetske efikasnosti poput postavljanja izolazije i zemjene stolarije, period otplate može da bude i kraći.
Period povrata investicija u mjere energetske efikasnosti zavisi od veličine investicije. U prosjeku, ako ulažemo u automatsku regulaciju sistema grijanja, prosječna vrijednost perioda povrata investicija je 2,5 do 3 godine, ugradnja solarnih sistema za 5-7 godina, izolacija krova 6,5 do 7 godina, izolacija spoljašnjih zodova 6 do 8 godina, zamjena prozora i balkonskih vrata 9 do 12 godina.